Slučaj Bigović protiv Crne Gore

U predmetu Bigović protiv Crne Gore, Evropski sud za ljudska prava utvrdio je povredu člana 5. stav 1., povredu člana 5. stav 3. i člana 3. (u vezi sa uslovima pritvora) Evropske konvencija o ljudskim pravima.

Podnosilac predstavke, Ljubo Bigović, je Crnogorski državljanin koji trenutno služi 30-godišnju zatvorsku kaznu u Spužu (Crna Gora) zbog, između ostalog, teškog ubistva uvaženog policijskog inspektora. Predmet se odnosio na njegove pritužbe o njegovom pritvoru, uključujući loše uslove i neadekvatnu medicinsku pomoć.

Gospodin Bigović je uhapšen u februaru 2006. godine i stavljen u pritvor zbog opasnosti da će pobjeći. Njegov pritvor je produžen tokom naredne četiri godine i sedam mjeseci iz istog razloga. Nakon toga, sudovi su uzeli u obzir i da bi njegovo puštanje na slobodu ozbiljno narušilo javni red i mir. Tokom njegovog pritvora aplikant je patio od raznih bolesti, uključujući ulcerozni kolitis, katarakte, probleme sa koljenima i depresiju. Neuspješno je podnosio zahtjeve za puštanje na slobodu u brojnim prilikama, prvenstveno iz zdravstvenih razloga, žaleći se na dužinu i odsustvo preispitivanja njegovog pritvora, neadekvatnu medicinsku njegu i loše uslove u pritvoru.

ESLJP nije našao povredu člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“) u pogledu medicinske njege aplikanta u pritvoru, već je istakao da je aplikantu bila pružena adekvatna medicinska pomoć tokom dužeg vremenskog perioda.

Navode podnosioca predstavke u pogledu loših uslova pritvora podržao je CPT, koji je u svom izvještaju za 2008. godinu primijetio „alarmantan nivo prenatrpanosti“ u istražnom zatvoru u relevantno vreme, kao i da su ćelije bile zagušljive i vlažne. Sa druge strane, vlada Crne Gore nije pružila nikakve dokaze koji bi osporili tvrdnje aplikanta u vezi sa njegovim pritvorom između 16. februara 2006. i 5. avgusta 2009. godine, za koje očigledno ne postoji evidencija. U skladu sa time, ESLJP je utvrdio povredu člana 3 Konvencije u pogledu uslova pritvora.

ESLJP je nadalje utvrdio da je došlo do povrede člana 5. stav 1. Konvencije zbog nedostatka preciznosti u nalozima za pritvor u pogledu trajanja produženja pritvora, kao i u vezi sa periodima u kojima je prošlo više od dva mjeseca nakon što je optužnica izdata bez novih naloga kojima se produžava pritvor podnosioca predstavke.

ESLJP je dalje smatrao da, osim činjenice da je podnosilac predstavke relativno mlada osoba, nacionalni sudovi, pri produženju njegovog pritvora, nisu uzeli u obzir njegove lične okolnosti, kao što su njegov karakter i moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i različite veze sa zemljom u kojoj je procesuiran. To su svi faktori u svjetlu kojih se mora procijeniti rizik od bjekstva iz zatvora. Štaviše, ESLJP je primijetio da domaći sudovi nisu izričito procijenili srazmjernost nastavka pritvora aplikanta, posebno u svjetlu njegovog zdravstvenog stanja i protoka vremena. Prema tome, došlo je do kršenja člana 5. stav 3. Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava