02 nov Osuda zbog nazivanja proroka Muhameda pedofilom nije u suprotnosti sa članom 10
U slučaju E.S. protiv Austrije (predstavka broj 38450/12 od 25.10.2018. godine) Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je jednoglasno zaključio da nije došlo do kršenja člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Predmet se odnosio na osudu aplikantkinje zbog omalovažavanja verskih doktrina, odnosno izjava koje sugerišu da je prorok Islama Muhamed posedovao pedofilske tendencije.
U 2009. godini podnositeljka predstavke, E.S., austrijska državljanka, održala je dva seminara pod nazivom “Osnovne informacije o islamu”, u kojima je razgovarala o braku između proroka Muhameda i šestogodišnje devojčice, koja je navodno imala devet godina kada su oni prvi put konzumirali njihov brak. Između ostalog, aplikantkinja je izjavila da Muhamed “voli to da radi sa decom” i “Kako bi to nazvali drugačije, ako ne pedofilijom?” Bečki regionalni krivični sud je 2011. godine utvrdio da su ove izjave implicirale da je Muhamed imao pedofilične tendencije, te osudio aplikantkinju za omalovažavanje verskih doktrina. Aplikantkinja je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 480 eura i naređeno joj je da nadoknadi troškove postupka. Podnositeljka predstavke je povodom takve odluke izjavila žalbu, ali je Apelacioni sud u Beču potvrdio prvostepenu odluku u decembru 2011. godine. Predlog za ponavljanje postupka Vrhovni sud je odbacio decembra 2013. godine.
Aplikantkinja se pred ESLJP pozvala na član 10 (sloboda izražavanja), te navela da domaći sudovi nisu uspeli objasniti suštinu osporenih izjava u svetlu njenog prava na slobodu izražavanja.
ESLJP je međutim utvrdio da su domaći sudovi sveobuhvatno procenili širi kontekst aplikantkinjinih izjava pri čemu su uspostavili pravičan balans između prava aplikantkinje na slobodu izražavanja s pravom drugih lica da zaštite svoja verska osećanja. Nacionalni sudovi su smatrali da su osporene izave prevazišle dozvoljene granice objektivne rasprave i klasifikovali ih kao verbalni napad na proroka islama koji bi mogao izazvati predrasude i ugroziti religiozni mir među vernicima islamske veroispovesti. Domaći sudovi su izneli relevantne i dovoljne razloge za takav stav. Konkretno, utvrdili su da je aplikantkinja bila svesna toga da su njene izjave bile delimično zasnovane na netačnim činjenicama i da su mogle izazvati netrepeljivost kod drugih. Osim toga, ustanovili su da su aplikantkinjine izjave o seksualnoj orijentaciji Muhameda bile subjektivne, te da ona nije uspela da neutralno iznese istorijsku pozadinu o Muhamedu. Legitmni cilj nacionalnih sudova je bio očuvanje verskog mira u Austriji. Prema tome, nema povrede člana 10 Konvencije.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog sud za ljudska prava