Masovno presretanje komunikacija u Švedskoj zadovoljava standarde Konvencije

U slučaju Centrum för Rättvisa protiv Švedske (predstavka broj 35252/08, od 19.06.2018. godine), Evropski sud za ljudska prava je jednoglasno zaključio da nije došlo do povrede člana 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, dom i prepisku) Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Aplikant je u svojoj predstavci naveo da je švedsko zakonodavstvo koje dozvoljava masovno presretanje elektronskih signala u Švedskoj za strane obaveštajne svrhe, prekršilo i nastavilo da krši prava aplikanta propisana članom 8 Evropske konvencije. Aplikant, međutim, nije pokrenuo ni jedan postupak pred nacionalnim sudovima povodom toga, sa obrazloženjem da u Švedskoj ne postoji efikasan pravni lek predviđen članom 13 Evropske konvencije (pravo na delotvoran pravni lek).

Sud je smatrao da je relevantno zakonodavstvo dovelo do takvog sistema tajnog nadzora koji je potencijalno uticao na sve korisnike mobilnih telefona i interneta, bez da oni budu upoznati sa time. Osim toga, Sud je naveo da ne postoji nacionalni pravni lek koji bi pružio detaljno objašnjenje podnosiocima žalbe koji tvrde da je njihova komunikacija presretnuta. Na osnovu toga, Sud je zaključio da je opravdano proučiti zakonodavstvo Švedske.

Sud je ustanovio da je advokatska kancelarija imala pravo da tvrdi da je žrtva povrede prava predviđenih Konvencijom, iako nije pokrenula ni jedan postupak pred nacionalnim sudovima, niti je iznela konkretne tvrdnje koje idu u prilog tome da je njena komunikacija presretnuta. Postojanje takvog zakonodavstva je samo po sebi predstavljalo mešanje u prava propisana članom 8 Konvencije.

Sud je istakao da švedski sistem masovnog presretanja komunikacija u celini pruža adekvatne i dovoljne garancije protiv proizvoljnosti i rizika zloupotrebe. Konkretno, obim mera presretanja elektronskih signala i postupanje sa presretnutim podacima jasno je definisan u zakonu. Dozvola za presretanje se može dobiti samo na osnovu sudske odluke, presretanje komunikacija je dozvoljeno samo van teritorije švedske i dužina trajanja takvih mera može iznositi najduže šest meseci. Osim toga, postoji više nezavisnih organa, a posebno Inspektorat koji je zadužen za nadzor i ispitivanje samog sistema. Na kraju, nedostatak informisanosti lica o preduzetim merama nadzora nadoknađuje činjenica da postoji niz dostupnih mehanizama drugostepenog ispitivanja takvih postupaka, putem ulaganja žalbi, posebno Inspektoratu, Ombudsmanu i Kancelaru pravde. Sud je, prilikom donošenja svoje odluke, uzeo u obzir i diskreciono pravo države radi zaštite nacionalne sigurnosti, a posebno imajući u vidu današnje pretnje globalnog terorizma, kao i ozbiljan prekogranični kriminal. Prema tome, nije došlo do povrede člana 8 Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava.